Stavovi i udarci

Djecu je važno naučiti kako svaki taekwondo pokret počinje stavom, odnosno snaga i točnost napada ovise o ispravnom stavu. Prema protivniku se može stajati sprijeda, sa strane i u poluprofilu. U stavovima leđa su uglavnom ravna, ramena opuštena, a trbušni mišići stisnuti. U pokretu je potrebno zadržati ispravan stav i ravnotežu, a koljena ne smiju biti ukočena. Tako postoje: pripremni zatvoreni stav, pripremni usporedni stav, dugi stav, jahaći stav i hodajući stav.

Postoje različiti nožni udarci, no svi imaju nekoliko elemenata koji pomažu u pravilnom udarcu nogom: nožni mišići moraju biti što labaviji, a kontrakcija mišića se vrši samo na kraju putanje udarca. Priprema za udarac izvršava se tako da se noga savije, a koljeno podigne što više dok se tijelo drži što više kako bi se postigla što bolja ravnoteža i bolji pregled borbe. Kod svakog udarca nogom, pa i onog u okretu, potrebno je prvo uočiti cilj pa onda udariti. Pri udarcima se peta stojne noge ne smije dignuti s poda, u protivnom se narušava ravnoteža i gubi se na snazi udarac zbog povratne reakcije udarene mase. Preporuča se da djeca predškolske dobi ne vježbaju udarce u glavu. Nogom se može udariti sa šest dijelova stopala: vanjskim bridom stopala, petom, ristom, prednjim djelom stopala, vanjskim djelom stopala te unutrašnjim djelom stopala. U predškolskoj dobi izvode se sljedeći udarci: prednji udarac nogom je udarac koji je najlakše naučiti, ravnoteža se lako održava i dobro se povezuje s ručnom tehnikom. Udarac uglavnom udaramo u točke na protivnikovom tijelu kao što su pleksus, rebra i grudi. Udarna površina je prednji dio stopala. Gurajući udarac je udarac sličan prednjem udarcu, također se često koristi kod djece predškolske dobi, zbog lagane izvedbe. Udarac izgleda kao da se gura nekoga ili nešto s nogom. Kružni udarac – postoji više načina izvođenja ovog udarca, ali kod djece predškolske dobi, koristi se samo osnovni kružni udarac. Ovaj je udarac najpopularniji, najlakše se pogodi protivnikov oklop i glavu. Udarac se najčešće izvodi ristom stopala u cilju s trupom, pleksusom ili na grudima. Zasjekavajuć udarac nogom – njegova je prednost što dolazi odozgo, gdje protivnik ne očekuje napad. Druga velika prednost je distanca s koje se uspješno upotrebljava.

Iako je taekwondo pretežito nožni oblik borbe, ne smije se zanemariti ni ručna tehnika te tako postoje obrambene i napadačke ručne tehniku. Udarac šakom – ovaj je udarac potrebno tehnički naučiti jer prirodno nije svojstven čovjeku. Najčešće se koristi direktni udarac koji prelazi put do cilja pravocrtno. Kod djece predškolske dobi ovaj udarac se uči prvi. Klasični direkt udarac šakom – putanja šake kreće s kuka. Kod ovog udarca mora se paziti na ruku koja ne udara i koja se povlači na kuk uz okret šake za 180 stupnjeva. Udara se s prva dva članka na šaci te je šaka dobro stisnuta, nikako opuštena ili poluotvorena. Okretanje obiju šaka za 180 stupnjeva potrebno je izvršiti istovremeno.

Izvor: TAEKWONDO U PREDŠKOLSKOJ DOBI, Vatroslav Horvat, Srna Jenko Miholić, Marijana Ćosić

 

<<< BACK FORWARD >>>